02.05.2008., petak

Sebičnost Našao sam vremena malo, zapravo pravim se blesav i ignoriram stvari koje trebam obaviti, prepuštam to griffu u budućnosti, koji će to riješiti sutra/prekosutra ili sljedeći tjedan. Unatoč mojem prepunom rasporedu, i dalje stavljam važne stvari na stranu i istražujem stvari koje me kopkaju, koje me zanimaju. Vjerujem da će mi pomoći kad-tad, pitao me je prijatelj na jednom tulumu šta to čitaš je li to ima uopće primjenu u stvarnom životu? Na kraju većeri sam se morao istrgnuti jednoj ženskoj iz ruku, uzeo 3 broja i još su me dvije vozile doma. S time da sam došao samo po proteine koje mi je nabavio sa nekim popustom. I šta da mu čovjek kaže na to? Inače da istina je krenuo sam vježbati, i mogu reći da sam zadovoljan, osjećam se super! Izgled tijela se poboljšava proporcionalno, i biti će na zavidnoj razini vrlo uskoro. Al zanimljiv je efekt, da sada mi baš fali kada nemam nekakvu fizičku aktivnost. Još kažu da što više vježbaš da ti mozak bolje radi, ja nisam primjetio da sam odjednom posto super pametan ali eto. Kako sam se zaposlio, cilj mi je bio da upadnem na jedan odjel jer ono što oni rade me najviše i zanima. Problem je bio što sam ja najnoviji na odjelu, i ispred mene prednost je imalo 5 ljudi. Oni su bili duže tamo i znali su više od mene. Svejedno ja sam zasukao rukave i primio se posla, i razvalio i pohvatao sve što je trebalo. Uložio sam u sebe pozamašnu svotu novaca, i nastavio istim tempom. Došlo je vrijeme dilomskog i zakazan mi je bio datum kada imam obranu. Dan prije obrane diplomskog me je šef pozvao u ured na razgovor, nisam imao pojma u vezi čega. Nakon nekoliko minuta, skužio sam di ovo ide. Kroz ovo vrijeme, na mom odjelu su se promjenili ljudi, i ja sam nove ljude prihvatio na način na koji sam ja htio biti. Tako da smo se instantno skompali. Stvar je u tome bila, da sam ja taj kojega šef želi unaprijediti na drugi odjel, di bi radio manje, zanimljiviji i lakši posao za više novaca. Mojoj sreći nije bilo kraja. Osim voditelja odjela na kojem jesam i na koji idem nitko za to još ne zna. Sljedeći dan sam otišao na diplomski i obranio ga, dobio dvije petice i završio studiranje sa vrlo dobrim. Mislio sam kako da mi dan još bude bolji, pa sam si piknuo žensku na poslu sa kojom bi se velika većina muških htjela intimno družiti. Taj tjedan sam imao osjećaj koda me netko zalio herozinom i zapalio. Arogancija i bahatost su bile na takvoj razini da je postalo zarazno. Osjećaj je bio neopisiv, tako se živo nisam osjećao dosta dugo. Falilo mi je, taj osjećaj nedojebljivosti, nepobjedljivosti, kada ti drugi govore da se nešto ne može, a onda ti to napraviš i uz to još nekoliko stvari odradiš tako jebeno, i te stvari su kao sol na ponfri, upjeh je još finiji! Nakon toga ja nisam imao sa kime podjeliti svoje veselje, jer moji frendovi nisu razumjeli niti se razumiju koliko je teško bilo tako nešto postići (prošli čovjek koji je ušao na odjel je čekao godinama), a diplome i još jednu žensku se kao podrazumjevalo. Samo jedan frend se uspio poistovjetiti samnom jer se nalazio u sličnoj situaciji, i baš je bio sretan i nabrijan nakon moje priče. Na dosta ljudi je imalo kontra efekt, di sam osjetio da moj brzi napredak nij ebaš najbolje sjeo jer ispada da sam ja bolji od njih. I ne mogu reći koliko me to razočaralo što sada bi ja trebao paziti na svoje ponašanje i kako slavim svoje životne pobjede…. E zajebi! Jednog frenda sam odjebao zbog njegove bolesne zavisti, jer ja nešto radim u vezi sebe, a on ništa. Znate ono kada se malo zakačiš sa nekim i ta osoba koda je čekala trenutak da ti sasuje sve u facu, nakupila je municije i onda ti sere u facu kako si ti ovo kako si ti ono… A ti stojiš i gledaš, i misliš si koji je tebi kurac? Ili kada se kurčiš kako si ovo kako si ono, jer šta bi trebao raditi kada se veseliš? A oni to ozbiljno shvaćaju i osjećaju se ugroženo? Plzzzz Sada mi je preostalo samo čekati, ja se pripremam polako za prijelaz u drugi odjel sa time da nitko na mom sadašnjem odjelu to ne zna. Čudan je osjećaj sada biti tu, to bi najbolje mogao opisati znate kako radite od 8 do 4, i sada danas radite do 2 sata i samo zato jer radite kraće stalno gledate na sat, ne da vam se više biti na poslu i želite da to vrijeme prođe što prije. Kada si do 4, onda se pomiris sa sudbinom. Da takav je osjećaj, i onda još slušate kolege kako iznose svoje mišljenje ko bi po njima trebao biti unapređen. I naravno mene ne spominju jer nisam najduže tamo. Vratimo se malo mojem učenju, u korak sa događanjima čitam jednu knjigu koja zaokružuje jednu veliku cjelinu, i tema knjige smo mi ljudi. Odnosno ono što meni ide, a to su odnosi između ljudi. Prije sam pričao kako čovjek će uvijek izdati drugoga, da ali nakon toga se desi da taj koji je izdan ne želi imati više nikakve veze sa drugom osobom. Ako ti naručiš iz picerija picu i oni te sjebu i donesu ti lošu ti više nećeš od tamo naručivati. Jedna puno mračnija istina proizlazi iz toga…. Da ti znaš ako sjebeš nekoga, i ako imaš nekakve koristi od njega te koristi češ izgubiti. Iz toga proizlozi da su svi ljudi prema TEBI ljubazni ne jer to hoće nego jer im je u interesu. I kad razmisliš, kako neki ljudi su ok prema tebi a tračali su te iza leđa. Isto tako tu spada lažne percepcije, kada čovjek ostavi napojnicu, da prosjaku novce ne radi to da mu pomogne nego da drugi vide da on to radi i kažu kako je dobar…. Sebičnost….. Kada su kolege pričali o tome ko zaslužuje ici di, ja sam ih pitao a što da tebe izaberu? Svi bi mi htjeli biti izabrani, i pokazujemo skromnost u tim trenutcima ali sebičnost nas vuće da pronađemo neko obrazloženje da prihvatimo i objasnimo sebi i drugima da je ok da smo mi izabrani. Jeste ikad primjetili kada vi frendu trebate nešto dati da će on doći do vas na prag ako treba, ali ako se idete naći na kavu da će neki pregovarati di ćete se naći, i na kraju običan izlazak da popijee kavu i opustite se ispada u rat di i zašto je bolje tamo…. Nikad nije zbog toga, nego jer je ta osoba sebična i zašto bi ona hodala više od vas? Ko ste vi? I ja sam isto sebičan, tako ste i vi. Ali ja sam uvijek gledao i razmišljao umjesto cijele grupe što i kako, sječam se kada smo davno izlazili van i ja sam uletavao djevojkama, drugi su se samo šlepali i brali čiste namještaljke bez da su rekli hvala…. I onda sam ja prestao to raditi, pa su me zadirkivali kako ja to ne radim, a ja sam im vratio pa evo ti ajde ti! Nakon toga sam uletavo samo curama koje mene zanimaju, ne ogromnim grupama. Jednom frendu smo kupili sub woofer i pojačalo za ročkas, a on te godine se nije sjetio meni čestitati rođendan, i ja sam to zapamtio ni dan danas mu više ne čestitam rođendan. Mi ljudi jako dobro pamtimo ko nas je kada sjebao, i ako se ne isprića ili ne napravi nešto po pitanju toga mi to zapamtimo. I vratimo prvom mogućom prilikom. To je temelj ljudskog ponašanja. Manipulacije ja kada natjerate nekoga da nešto radi jer se loše osjeća, jer misli da bi trebao. Kako smo mi u kurcu….

- 21:12 - Komentari (8) - Isprintaj - #

09.03.2008., nedjelja

Update Kai ima ha ? Pita se ekipa kaj je bilo, presto se bahatiti… e pa nebude.. Ovo će biti vjerovatno najzanimljivija stvar koju ste pročitali ove godine….. Kako dani prolaze sve se više slažem sa izrekom „ so much to do, so little time“. Dani su mi ispunjeni u potpunosti, one koje sam slobodan uzmem vremena da se odmorim, da dođem malo sebi, da se mozak smiri i stigne upiti sve. So whats up? Primjetio sam da pošto se bavim intelektualnim poslom, da moje tijelo pati. Odlučio sam reći DOSTA, i upisao sam se kao svaki ppk u teretanu, ali ljepu koja je čista i ljepa, ne di u kutu stoji najmanje 3 lika sa ptspom koji zajedno imaju 100 tetovaža i kada stanu jedan uz drugoga skužiš da te tetovaže kreiraju kartu jedne pokrajne u hrvatskoj… Da ovdje je sve ljepo, sve miriši, nitko me ne zna, niko me ne smeta…. Ljepo vježbam ruke, leđa, ramena… onda jedan dan si uzmem rukavice, zatvorim se u dvoranu, namontiram vreću za box, na uši stavim ziku koja budi životinjski nagon u meni i budi osjećaj da nešto ubijem, i tako 4 runde, svi problemi su zdrobljeni ili ti umrveljeni… poslije skulirano otrćim 30 minuta i kada šetam doma fućkam i imam osjećaj koda hodam po duzi… Na poslu sam skužio da sam najmlađi, i najgladniji…. Uložio sam ponovno u sebe pozamašnu svotu, dok bi drugi spiskali nekoliko plača da se zabiju u debeli minus, kupe si pimp stvari i živjeli od plaće do plaće… ja imam bolju ideju.. da si što prije povećam plaču. Nakon ovog ulaganja u sebe, moja plaća bi trebala preći na peteroznamenkastu svotu. I onda si čovjek u Hrvatskoj danas može tek nešto priuštiti, jer moja je filozofija bolje stisnuti i zaraditi više i kupiti za keš, nego se baćkati sa malom plaćom u kreditima…. Ali svakome svoje…. Isto gledam koja je razlika između ljudi koji uspijevaju i koji ne uspijevaju. Ja nisam nikad prestao raditi na sebi, uvijek nešto radim i ulažem na sebe. Drugi pričaju priče, ali ništa ne poduzimaju, sve nas napaljuje kada pričamo o stvarima i nabrijani smo ali nakon nekog vremena entuzijazam splasne. Kao kada debeli čovjek ide na dijetu, i sada primjeti neke promjene u težini, i kaže si hm ajde toliko sam se trudio sad si zaslužujem nešto slasno i ubije se ko vol, i opet nije ništa napravio. Tako isto ovi koji imaju ogromne planove, ali stvarno ništa ne poduzimaju u vezi toga, stvarno sve više vidim da stvarno za uspjeh uopće nije potrebna pamet, samo velika volja jer svaka budala to može napraviti što god hoće ako to zbilja hoće. Vidim po sebi, ja sam najmanje znao od svih kada sam krenuo u posao, danas sam preskočio sve od kojih sam učio, odnosno ja mogu njih učiti i davati im savjete, a pol tih stvari oni ni nebi ni razumjeli. Da al jebi ga neda se svakome barem 1 sat dnevno učiti….. Al što te zanima nikad nije teško, da ne pričam kako nakon teškog i dugog dana na poslu ja odlazim pun sedisfakcije jer je to takav posao, riješavaš situacije i predivan je osjećaj kada riješiš nešto sam, a kad nešto sjebeš samo te čini još gladnijim da više naučiš… Razmišljao sam što bi još volio, i baš ću si ovaj mjesec kupiti uređaj za namještanje gitare i nove žice, da nastavim tamo di sam stao u tome. Sviđa mi se to, i baš mi je gušt tako svirati. Zamisli vani ljepo vrijeme, solo si doma ljepo si cugaš hladno pivce, ženska pokraj tebe se stišće a ti se digneš čopiš gitaru i zasviraš nešto za svoj gušt, baš pjesma koja opiše ono što trenutno osječaš, a riječi ne mogu definirati. Što se tiče žena, u potpunosti zanemarijuem stvari koje one pričaju, kako da definram to. Kada tražim žensku, mičem ili ti removam njihove riječi i gledam samo njihovo ponašanje. Tijekom ovog vremena sam naletio na tako savršenu stvar koja je očigledna ali opet tek kada vidiš, ti stvari sjednu na mjesto. Gledo sam znači experiment sa ženama di su one gledale porniće (žene nevole proniće gledat). Tri filmića su bila u produkciji. Jedan je izabrala ženska publika, jedan muška publika i jedana snimka iz prirode. Žene su posjeli u stolicu, dali im ručku kojom su one same mogle mjeriti koliko ih napaljuje to što one vide, ali u pipicu su im stavili sondu koja im je mjerila dovod krvi i koliko su zbilja fizički napaljene. Prvi film ženski pornić, svi ljepi i zgodni negdje na livadi u prirodi, ptičice pjevaju i naravno sve žene ručkicu do maximuma kako su totalno napaljene na to… Drugi film je muški pornić, ćelavi lik sa cviksama kara neku mladu drolju i to hard core je ubija, ona vrišti i sve leti okolo… Ni jedna ženska nije ručkicu stavila do kraja, kao gadilo im se to gledat…. Treći film je bio kako se majmuni jebu, vidiš dvije čimpanze kako se jebu i sve ženske koje su gledale su se počele smijati…. Zanimljiva stvar su bili rezultati koje je sonda u pipici dala… znači vidjeli su se rezultati u iscrtanim grafovima za svaku žensku koliko je zbilja fizički napaljena bila…. Recimo da muški pornići su ih najviše napalili, di su prikazane explicitne scene sexsa, onda napalilo ih je isto jebanje čimpanza, i dobro isto su ih napalili ženski pornići… Stvar koja se da zaključiti iz toga je, da žene nemaju jebenog pojma kaj pričaju, nemaš ih kaj slušat jer one su pod utjecajem toliko stvari da one same ne znaju šta bi od sebe… isto svaka cura koja ima veći prstenjak veći od kažiprsta ima višak tetoterona i puno više sexualnih partnera nego cura koja to nema… stoga kada vidite lika koji po disku gleda curama prste, da to sam ja…. Dalje što se tiće žena, moram priznati da me je jedna djevojka jako povrijedila… ne ne ne na taj način, doslovno fizički me je ozljedila. Ja imam filozofiju jebeš takav seks u kojem ne možeš zadobiti tešku fizičku ozljedu…. Eee pa evo ja sam imao nekoliko malenih, ali ovaj puta sam zadobio jako tešku povrijedu…. Koliko tešku, pa toliko tešku da sam tu curu spucao iako je imala jako prirodno usku žabicu i bio mi je gušt to jebat, toliko tešku da kad sam stavio kitu unutra mi je kita popolavila i neizrecivo bolila, da ne kažem da sam završio na operaciji…. I da imam 7 šavova….. tamo di ni jedan muškarac to ne bi trebao imati…. Ne ću ulaziti u detalje, ali recimo da je mala pauza u tijeku zbog koje sam propustio nekoliko zicera, ali jebi ga biti će drolji… I da više djevojke ne zovemo drolje, sada ih zovemo kuuuuuuuuurveeeee….. ili ti little whore babysssssss nekako im više paše… Dalje cure koje su u vezama, i nisu zadovoljne baš… Imaju onaj tup osječaj sigurnosti, ali i dosade… -idu ispitivati, ili su već ispitale koliku kontrolu imaju nad svojim dečkom, šta je on sve spreman učiniti za njih, koliko će sranja pretrpiti samo jer ne želi njoj proturiječiti, itd itd papak, šonjo papučar… Reči ću vam jedno… To sa kime ste vi nisu muškarci… To su dječaci.. Da riječ MUŠKO ne može svatko nositi, kada se okreneš po ulici i pogledaš malo ko je kakav, nisu svi muškarci… ima puno više preplašenih dječaka koji se boje i zato se ponašaju tako kako se ponašaju. Niko im nije rekao kako bi se muškarci trebali ponašati, niko im nije rekao šta trebaš učiniti da budeš muško, koji je naš smisao i koji je naš posao…. Ja svaki dan sve jasnije vidim neke stvari, što zbilja se krije iza te riječi MUŠKO. I vidim koje stvari ja posjedujem i kako vodim svoj život da ću biti jedan od ljudi koji se smije tako nazivati. Zamiliste kako ste vi dobri u nečemu, jako dobri. Samo vi kužite teo i vidite odmah neke stvari kada to gledate već vam je rutina, e tako ja vidim sve što se tiče ljudi, its my thing i get it. I znam da muškarcu ne treba ženska da bi bio sretan, znači da kada je bez cure da više nije isti čovjek. Da postoji samo za osobu sa kojom je, kada nje nema on je samo ljuska od čovjeka, odpad… Koji traži bilo šta samo da bi imao taj osječaj. To su takvi dečki koji če učiniti sve za vas, samo da ostanete, kada prekidate pitati će vas šta sam napravio pogrešno i moliti će vas da to popravi i da budete zajedno. MUŠKARAC ima izbora, nema potrebe se lomiti oko neke ženske jer zna da samo treba izaći van i naći će si podjednako dobru. Kada se nađu žena i muško koji su svjesni sami sebe, i što jesu, ne nječu svoje potrebe koje nam je priroda dala, mogu bez brige biti zajedno, bez napora, bez truda… samo biti… Kada to iskusim intezivnije i ne samo u trenutcima sa pojedinom curom, moći ću to definirati malo bolje, ovako to se dešava samo u trenutcima kada su žene najiskrenije, ato ej dok su gole na leđima i primaju ga…. Muškarci su stupovi u svakom društvu, uz koje se osjećate sigurnije samo jer ste u njihovom društvu, znate da se možete osloniti na nekoga ako iskrsne situacija po pitanju života i smrti, ili samo odgovornosti da će netko napraviti neki posao kako spada i da možeš mirno leći bez brige znajući da je stvar u sigurnim rukama. Uopće nije bitno o čemu se radi, nego koji je stav muškarca prema tome…. Prije sam objašnjavao taj osjećaj zen cool, sve što sam osjećao dok sam pod ujecajem je sve što predstavlja smisao muškarca. Sa druge strane imaš potrebu da ideš van neogovorno, radiš gluposti, sranja i da ti puca kurac u vezi svega…. Volim obadvije stvari, volim osjećaj da sam živ nakon neodgovorne većeri, ali volim i osjećaj ispunjenosti kada napravimo nešto dobro, žene nikad nemogu razumjeti taj osjećaj jer ne posjeduju istu fiziologiju poput nas. Kada vidim te gluposti da će žene vladati svijetom, same će se razmnožavati i moći bez muškaraca.. Mislim da se boje samo oni papci koji su nesigurni i znaju da su papučari, di će radije ići dobiti batina nego da si to priznaju. To ih manje boli…. Ali pravi muškarac će se samo nasmijati, i zadržati misao za sebe jer zna da nema smisla, da ženska ne može bez pravog muškarca uz sebe, da je zagrli i kaže joj da će sve biti ok. Ja sam još između, drastični preokret se očekuje da postanem sam svoj čovjek i priroda sama će preuzeti daljni nastavak toga razvoja. Svako muško mora ispuniti svoje potrebe koje si ne zadaje on ni društvo nego njegovi geni. Nije ni čudo da je toliko pusificiranih frajera, ja na svu sreću nalazim frendove u tima koji imaju muda ispod struka, i vidimo to jedan u drugome zato se družimo. I tako moji dani prolaze, odeš na posao šljakaš zajebavaš se sa ekipom, vratiš se doma odeš vježbaš, kad imaš slobodnog vremena pokušam što više provesti sa prijateljima razmjenjujuči ifnormacije, a i u zajebanciji… u slobodno vrijeme čitam pametne knjige o stvarima koje me zanimaju, jedna super koju sad čitam je „the oregins of vrirtue“ predivna knjiga…. Kada uspijem naći vremena za sebe, trudim se imati što dosadniji dan, da mozak ima što manje stimulacija, jer drama i svih sranja sam imao i previše u zadnje vrijeme. Tako jedan dan me je razveseilo što nakon što sam išao po kruh, sam pljunuo i pogodio sam stupić, koji je jako tanak i od vrška stupića odbilo se na pod i kreiralo jako cool efekt di je voda koja se nalazila na vrhu stupića je kreirala male valove. Pomoslio sam si, ok to će biti danas vrhunac mog dana, idemo chillat… i evo ovo pišem na kraju toga dana… E i da Pljugajte mi…. :P

- 19:08 - Komentari (7) - Isprintaj - #

02.01.2008., srijeda

Game plan 2008 Od prošle godine sve stvari koje sam si zacrto sam ispunio, bilo je prepreka ali sve sam preskočio i prevladao. Ove godine dižemo štangu više, puno više nego prošle godine, jer ova godina je jako posebna... puno više stvari će se promijeniti ove godine nego prošle.... Ja ne pričam o stvarima koje bi htio da se promijene, ali kao kod većine ljudi sve ostane isto. Ja govorim o planu, koji je već u provedbi i pukim slućajem sve će se to odvijati u sljedećoj godini. Na poslu sam zagrebao površinu, otvorio si početna vrata i sad je na meni da otvorim još jedna da nastavim put dalje. Ulažem u sebe pozamašnu svotu, koja će me gurnuti na drugi nivo i di ću više vrijediti i moći ići nivo iznad bez problema. Sada već imam znanja za to, tako ovo što se unaprijeđujem je za ono što sljedi iza toga... Sigurno ne želim biti jedan od ljudi koji nađu neki posao, i toga se drže ništa ne poduzimaju u vezi sebe i onda plaću kako ih drugi jebu. Sami su si krivi, imaju izbora poduzeti nešto u vezi sebe i naći bolje stvari. Nakon toga ulaganja, tražim si stan, di ću imati dovoljno prostora da imam slobode i da imam mira kada će mi biti potrebno, naći cimera, već znam koju lokaciju tražim i koji su mi uvijeti da mogu uživati u bezbrigi jer ne trebam još jednog/nu mamu i tatu. Pričam sa frendicom koja je već učinila to što ja planiram i kaže da se preporodila, kao da je druga osoba. Sama brine o sebi, i radi što hoće. Da dobro ste čuli, imam čak 3 frendice sa kojima se tu i tamo nađem i popričamo malo, zezamo se i ne ne sexsamo se. Ove godine cu probati si naći još poneku, da imamo malo veću skvadru. I naravno u stanu mislim parkirati sto vise drolji, dromfulja, pičkica, kurvica, sponzorušica i kako god su imena već imaju. Ali unatoč tome, htio bi si naći i barem koju dobru curicu tijekom godine, da se mogu malo opustiti od rigoroznog života koji ću voditi. Da mi bude koji mjesec dana dosadno, da niš ne radim sa njom specijalno osim onih dosadnih stvari di staviš mozak na pašu. Tijelo si već dižem na novu razinu, sve skaće puca po šavovima, majice su mi uske.... jebi ga treba će imat kondicije za sve te žene, da budem još jaći da me se tete u pekari boje i daju mi slance besplatno sa kruhom. Kupit ću si sada isto rukavice pa malo ostavljati frustracije na vreći, a i sa time ću biti još jaći sadašnji mi je limit da mogu razbiti 10 likova, poslje toga ću moći najmanje 20 likova razbit. Ekipa je super, možda još koga upeljamo u nju malo da je osviježimo. Primiti se opet gitare jer ću konačno imati za novi set žica i neće mi biti žao tih para, jer neće mi bit na knap. Kupiti si finih stvari, da niko ne miriši poput mene, da niko ne izgleda i ne nosi stvari poput mene, da mogu biti poslovan kad treba i bad ass kad idem van. I pred kraj godine ću imati dovoljnu svotu, da mogu početi tražiti auto koji sanjam dok sam bio klinjo. Ima ih malo u Hrvatskoj, stariji je i ne može se uvesti, ali eto ja vjerujem da ću ga uspijeti naći i srediti onako kako ja to želim. Da mogu uživati u vožnji i jedinstvenom iskustvu koje pruža taj auto rijetkim ljudima koji ga posjeduju. Cant faking wejt!!! :D naziv ovog bloga konacno ce imati smisla :)

- 18:56 - Komentari (17) - Isprintaj - #